Morska kornjača

 

Kornjače predstavljaju vrlo staru i primitivnu skupinu gmazova čiji  najstariji pronađeni fosilni nalazi datiraju iz razdoblja perma, što je oko 280 miliona godina prije nove ere. Ubrajaju se u gmazove i bile su na Zemlji prije nego što su se razvili veliki dinosauri. Sposobnost prilagođavanja kornjača, čiji su najbliži srodnici krokodili i ptice, osigurala im je postojanje do današnjih dana. Ove spore i trome životinje prvobitno su kopneni organizmi od kojih su se neke naknadno prilagodile životu u slatkim vodama i u moru.

Sa izuzetkom polarnih područja, kornjače žive na svim kontinentima, u pustinjama, morima, rijekama, močvarama i na kopnu, a najviše ih ima u područjima umjerene klime i tropa. Naročito su brojne vrste u Sjevernoj Americi i  Jugoistočnoj Aziji .

Red kornjača danas obuhvaća 11 porodica sa 25 rodova i oko 250 vrsta, od kojih je šest vrsta zabilježeno i u Hrvatskoj. Od ovih šest vrsta jedna je kopnena (obična čančara - Testudo hermanni), dvije su slatkovodne (barska kornjača - Emys orbicularis, riječna kornjača - Mauremys caspica), a tri morske (glavata želva - Caretta caretta, zelena želva - Chelonia mydas i sedmopruga usminjača - Dermochelys coriacea

 

Glavata želva (Caretta caretta) je široko rasprostranjena u priobalnim područjima tropskih i suptropskih mora Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana. Također je uobičajena u morima umjerenih područja i jedina je vrsta koja se u njima i gnijezdi. Najčešća je vrsta Mediteranskog i Jadranskog mora. Najveća gnijezdilišta ove vrste u Mediteranu su na grčkoj, turskoj i ciprskoj obali, a nešto manja na libijskoj, sirijskoj, izraelskoj, egipatskoj i tuniskoj obali. Populacija koja naseljava Jadran dio je populacije koja se razmnožava u Grčkoj. Procijenjeno je da u cijeloj mediteranskoj populaciji ima oko 5000 spolno zrelih ženki.
Malo je poznato da je upravo Jadran jedno od dva najznačajnija područja ishrane i zimovališta glavate želve u Sredozemlju.  Glavata želva je najčešća i najraširenija vrsta morskih kornjača u Sredozemnom i Jadranskom moru. Ime je dobila prema karakteristično velikoj glavi sa snažnim čeljusnim mišićima. Jedna od najtipičnijih osobina morskih kornjača je oklop, čvrsta koštana struktura koja prekriva gotovo cijelo tijelo i sve unutarnje organe. Kod odraslih glavatih želvi oklop je ovalnog oblika, s gornje je strane crvenkasto-smeđ, a svijetložućkast s donje. Građen je od velikih proširenih rebrenih kostiju, prekrivenih rožnatim pločama. Odrasle jedinke dostižu duljinu oklopa i do 110 cm i tjelesnu težinu do 115 kg.         
Glavata želva je mesojed, hrani se raznim vrstama morskih životinja: spužvama, meduzama, ježincima, mekušcima, školjkašima, rakovima i ribama. Ima izuzetno jake čeljusti kojima lomi tvrde oklope svog plijena. Glavata želva je već odavno na svjetskoj listi ugroženih životinja. Jedini predatori odraslih glavatih želvi su morski psi (ponekad i kit-ubojica), a najveća prepreka opstanku morskih kornjača danas je čovjek. 

Procijenjeno je da se godišnje u Jadranskom moru slučajno ulovi oko 2500 glavatih želvi. Morske kornjače u Hrvatskoj su zaštićene zakonom kao i brojnim međunarodnim konvencijama. Strogo je zabranjen svaki namjerni izlov, uništavanje, uznemiravanje ili trgovina ovim vrstama. Novčana kazna za ubijanje jedinke vrste Caretta caretta iznosi 40 000 kuna.

 

 

Zelena želva (Chelonia Mydas) je široko rasprostranjena u priobalnim područjima tropskih i suptropskih mora Atlantskog i Tihog oceana. Naseljava uglavnom istočni dio Sredozemlja, u Jadranu je sa sigurnošću zabilježena u novije vrijeme. Najveća gnijezdilišta ove vrste su na havajskoj i francuskoj obali. Obitavaju u plićim vodama uvala/laguna/estuarija s bujnom vegetacijom (morske trave i alge). Ovo je jedina vrsta roda Chelonia. 
Zelena želva rjeđa je vrsta morskih kornjača u Sredozemnom i Jadranskom moru. Ime je dobila prema maslinasto zelenoj ili sivo-smeđoj boji tijela (prehrana algama i morskom travom boji mast/salo u zeleno). Jedna od najtipičnijih osobina morskih kornjača je oklop, čvrsta koštana struktura koja prekriva gotovo cijelo tijelo i sve unutarnje organe. Ovo je jedina vrsta  čiji se oklop sastoji od četiri velike ploče sa svake strane oklopa. Kod odraslih glavatih želvi oklop je ovalnog oblika, s gornje je strane maslinasto - zelen/smeđ/crn, a žuto-bijeli s donje. Odrasle jedinke dostižu duljinu oklopa i do 120 cm i tjelesnu težinu do 220 kg. Najstariji zabilježeni primjerak u divljini doživio je 80 godina.
Glavata želva je biljojed, hrani se raznim morskim biljem, pretežno vrstama morske trave.  Kod mladih životinja zabilježeno je povremeno hranjenje beskralješnjacima, međutim starije kornjače su isključivo herbivori.
Kao i glavata želva, zelena želva je na svjetskoj listi ugroženih životinja. Česta je meta komercijalnog krivolova. Najveća prepreka opstanku morskih kornjača danas je čovjek. 

Morske kornjače u Hrvatskoj su zaštićene zakonom kao i brojnim međunarodnim konvencijama. Strogo je zabranjen svaki namjerni izlov, uništavanje, uznemiravanje ili trgovina ovim vrstama. Prema Pravilniku o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama, novčana kazna za ubijanje jedinke vrste Chelonia mydas iznosi 35 000 kuna.


 Sedmopruga usminjača (dermochelys coriacea) živi u otvorenim morima tropskih i umjerenih područja širom svijeta, a zabilježena je čak i uz kanadsku obalu. U Sredozemnom i Jadranskom moru je vrlo rijetka i zabilježena svega nekoliko puta.    
Ovo je najveća živuća morska kornjača i najveći živući reptil, a nazvana je tako zbog mekoga, kožnatog oklopa sa sedam uzdužnih grebena. Za razliku od drugih kornjača usminjače nemaju tvrdi, kompaktni oklop, već je on kožnat, s mozaikom malih kostiju, a koža koja ga prekriva debljine je do 4 cm. Tijelo joj je tamno smeđe boje sa svijetlim mrljama. Prednje su peraje znatno duže nego kod ostalih morskih kornjača. Odrasle jedinke dosežu duljinu oklopa i preko dva metra i tjelesnu težinu do 400 kg. Najveća zabilježena sedmopruga usminjača težila je 916 kg. Najstariji zabilježeni primjerak doživio je 30 godina, međutim pretposta-vlja se da mogu živjeti puno duže. 
Hrani se uglavnom salpama i meduzama, ali i drugim morskim životinjama i biljkama. Hrane se na otvorenom moru, radije nego bliže obali poput ostalih morskih vrsta kornjača, pa često ugibaju zbog konzumacije raznih otpadnih tvari kojima čovjek zagađuje njihov prirodni okoliš - more.
Na svjetskoj je razini sedmopruga usminjača izuzetno ugrožena životinja. 1982. godine se smatralo da postoji oko 115 000 odraslih ženki sedmopruge usminjače. Međutim, u novije im vrijeme brojnost drastično opada za što je odgovoran isključivo čovjek. Najviše stradavaju zaplitanjem u ribarske mreže uništavanjem gnijezda i kao posljedica zagađenja mora. Prema Pravilniku o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama novčana kazna za ubijanje jedinke ove vrste iznosi:40 000,00 Kn.

Ugroženost

Drastično smanjenje populacije kornjača u svijetu bilježi se nakon Drugog svjetskog rata, a zagađenjem mora i razvojem turizma, već značajno smanjena populacija izlovom za prehranu i ukrase, gubi bitku s čovjekom. Gradnjom divovskih hotela, nestaju i mirne pješčane plaže nužne za njihovo razmnožavanje. Turizam utječe i na razvoj sportova na vodi, posebice brzih glisera, koji elisama ranjavaju i ubijaju te životinje. Međutim, presudnu ulogu u smrtnosti kornjača igra nagli razvoj ribarstva u proteklih pola stoljeća, odnosno tzv. slučajni ulov želvi u ribarske mreže. I bez utjecaja čovjeka, samo će 1 od 1000 izlegnutih malih želvi doživjeti spolnu zrelost, a kad se tome doda utjecaj čovjeka, rezultat je poguban. Prema provedenim istraživanjima, samo u vodama istočnoga Jadrana svake godine slučajnim ulovom koćama strada oko 2500 želvi, dok se u talijanskim vodama Jadrana u koće godišnje ulovi još oko 3600 životinja. Svaki takav ulov ne završava smrću životinje, što ovisi o vrsti ribolovnog alata. Valja znati da morske kornjače dišu plućima, a to znači da svakih 30-45 minuta moraju izroniti i udahnuti zrak. Hoće li životinja uginuti u mreži, ovisi o trenutku kad se ulovila i koliko se dugo koćari. Smrtnost želvi u koćama u Jadranu relativno je mala i iznosi oko 10 posto, no veliki su problem mreže stajačice, pogotovo u sjevernom Jadranu, gdje je smrtnost pri slučajnom ulovu veća od 60 posto.
 Kornjaču ulovljenu na udicu (parangal) ribari uglavnom pokušavaju osloboditi udice, ali često ne znaju pravi način. Ako proguta udicu, kornjača je može izbaciti van s izmetom ili nastaviti dalje živjeti s njom u želucu, “spremajući” je u cistu. Veći je problem od same udice najlon, koji valja odrezati što bliže samoj udici, jer se, dugačak, u probavnome traktu zapetlja i kornjača ugiba. Postoje i posebni alati (tzv. line-cutters i dehooking devices), slični kirurškima, a razvijeni u SAD-u, kojima se udice mogu jednostavno i efikasno odstraniti.

Kako pomoći?

Ako pronađete markiranu morsku kornjaču, ne skidajte markicu, već zabilježite njezin broj i adresu, stanje životinje (zdrava, bolesna, ozlijeđena) te vrijeme i mjesto nalaza, a kornjaču odmah vratite u more. Ako je želva nađena mrtva, zapišite tražene podatke, a životinju, ako ste u mogućnosti, zamrznite u ledenici. Molimo vas da sve podatke s markice zajedno s vašom adresom i telefonskim brojem što prije dostavite na adresu: Program istraživanja i zaštite morskih kornjača u Jadranu, Zoološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Demetrova 1, Zagreb, telefoni (01) 4851-700, 098/781-176 ili faks (01) 4851-644. O nalazu kornjače možete obavijestiti radiovezom patrolu Pomorske policije ili MUP na broj 92, zatim Službu motrenja i obavješćivanja na 985, ili se jednostavno obratite najbližoj lučkoj kapetaniji ili ispostavi.

povratak